Nedodjija

blog o alternativama…


62 коментара

Tibetanske vezbe – jednostavne ali mocne…..

Tibetanske vežbe harmonizuju sve funkcije u organizmu i uspostavljaju zdravlje!. Počnite od 3 ponavljanja, radite ih svakodnevno, dođite do 21 ponavljanja i radite ih redovno, ukoliko želite da budete zdravi i dobro raspoloženi. Ne treba vam više od desetak minuta dnevno. Savršene su.


2 коментара

pravi uzrok obolenja krvnih sudova…..

 

Zaboravite na holesterol: Ovo su pravi uzroci srčanih bolesti!

Uzroci srčanih bolesti

Renomirani američki kardiohirurg nedavno je na sajtu objavio tekst o stvarnim uzrocima srčanih bolesti koji vam u celosti prenosimo.

Mi lekari, uz naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posedujemo popriličan ego zbog kog vrlo teško priznajemo da nismo u pravu.

Dakle, evo: otvoreno priznajem da nisam bio u pravu. Kao kardiohirurg sa 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio više od 5.000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vreme da ispravim ono što nije u redu s medicinskim i naučnim činjenicama.

Dugi niz godina radio sam sa drugim istaknutim lekarima, tzv. kreatorima javnog mnjenja.

Bombardovani naučnom literaturom, kontinuirano pohađajući obrazovne seminare, mi kreatori javnog mnjenja insistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog holesterola u krvi.

Jedina prihvaćena terapija bila je propisivanje lekova za snižavanje holesterola i dijeta sa jako ograničenim unosom masti. Poslednje bi naravno snizilo holesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su za jeres i zloupotrebe.

Ali ovo ne funkcioniše!

Ove preporuke se ne mogu više ni naučno a ni moralno opravdati. Otkriće od pre nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih hroničnih bolesti.

Davno uspostavljene preporuke za ishranu su dovele do epidemije gojaznosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u istoriji čovečanstva.

Uprkos činjenici da 25 odsto stanovništva uzima skupe statine (lekove za snižavanje holesterola) i uprkos činjenici da smo smanjili unos masnoće u našoj ishrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umreti više Amerikanaca nego ikada pre.

Statistika iz American Heart Associations pokazuje da 75 miliona Amerikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 miliona boluje od dijabetesa i 57 milliona ima pred-dijabetes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju.

Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u telu ne postoji način da se holesterol nakupi u zidovima krvnih sudova i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, holesterol bi slobodno cirkulisao po celom telu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da holestrol ostane zarobljen u krvnim sudovima.

Upala nije ništa komplikovano – to je jednostavno prirodna odbrana našeg tela protiv napadača kao što su bakterije, toksini ili virusi. Ciklus (proces) upale savršen je način kako se naše telo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako hronično izlažemo telo ozledama od toksina ili od hrane za koju naše telo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje hronične upale. Hronična upala (inflamacija) je isto toliko štetna koliko je akutna (trenutna) upala korisna.

Koja bi se promišljena osoba dobrovoljno izlagala hrani ili drugim materijama za koje se zna da uzrokuju povrede u telu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namerno i svesno.

Mi ostali jednostavno sledimo zvanično preporučenu ishranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljenim hidratima, a ne znamo da time uzrokujemo ponovne povrede na našim krvnim sudovima. Ove povrede uzrokuju hroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i gojaznosti.

Dopustite da ponovim: povrede i upale u našim krvnim sudovima uzrokovane su ishranom sa premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih medicinskih krugova.

Koji su najveći krivci za hronične upale? Veoma jednostavno, to je preterana upotreba visoko prerađenih ugljenih hidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i preterana upotreba biljnih ulja bogatih omegom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađevina.

Izdvojite trenutak i vizualizujte da opetovano trljate četkom po mekanoj koži dok ne postane crvena i skoro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podneti ovo bolno četkanje, imali biste krvavo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavljanjem povrede. Ovako otprilike izgleda upalni proces koji se možda događa u vašem telu – upravo sada.

Bez obzira na to gde se upalni poces događa – unutra ili spolja – potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar hiljada i hiljada arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je neko uzeo četku i strugao po njihovim zidovima. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male povrede koje se pretvaraju u veće povrede i uzrokuju da telo konstantno odgovara upalnim procesom.

Dok uživamo u ukusu slatkog peciva, naše telo alarmantno reaguje kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljenim hidratima, prerađena sa omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke ishrane poslednjih šest decenija. Ovakva hrana polako truje sve.

 Šećer, brašno i biljna ulja uzročnici su kardiovaskularnih bolesti

Kako jedenje običnog slatkog peciva može stvoriti kaskadu upalnih procesa koji nas čine bolesnima?

Zamislite da prolijete sirup po tastaturi i imate predstavu onoga što se dešava unutar jedne ćelije. Kad konzumiramo ugljene hidrate, šećer u krvi rapidno raste.

Kao odgovor, pankreas luči insulin čija je primarna svrha da potera šećer u ćelije gde se skladišti za energiju.

Ali ako je ćelija puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada šećer u krvi opet raste proizvodeći još više insulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast.

Kakve ovo ima veze sa upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju zidove krvnih sudova. Ovo oštećenje na zidovima krvnih sudova pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli šmirglu i brusite unutrašnju stranu osetljivih krvnih sudova.

Iako ovo ne možete videti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to video kod više od 5.000 pacijenata tokom 25 godina, kojima je svima bila zajednička – upala u arterijama.

Da se ​​vratimo na slatko pecivo. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje.

Čips i pomfrit natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne – deo su svake ćelijske membrane i kontrolišu šta se dešava unutar i van ćelije – one moraju biti u ispravnom omjeru sa omega 3 masnoćama.

Ako se ovaj odnos poremeti prekomernim unošenjem omege 6, ćelijske membrane proizvode hemijska jedinjenja citokine, koji direktno uzrokuju upalu.

Današnja američka ishrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih masnoća. Odnos između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji izazivaju upale. U današnjim uslovima, odnos od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje.

https://i2.wp.com/www.zenasamja.me/images/full/1555.jpg

Da stvar bude još gora, prekomerna telesna težina, koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne ćelije koje izlučuju velike količine proinflamatornih hemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju povrede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkim pecivom u ustima pretvara se u začarani krug koji tokom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alchajmerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled.

Ne možemo pobeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više podstičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko telo ne može preraditi, niti je dizajnirano da bi konzumiralo hranu nakrcanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja.

Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljene hidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.

Jedna kašičica kukuruznog ulja sadrži 7,280 mg omega 6, 1 kašičica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umesto toga maslinovo ulje ili puter.

Životinjske masnoće sadrže manje od 20 odsto omega 6 i verovatnoća da mogu izazvati upale mnogo je manja nego sa navodno „zdravim“ višestruko nezasićenim mastima.

Zaboravite „nauku“ koju vam decenijama utuvljuje u glavu. Naučni dokazi da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoje. Naučni dokazi da zasićene masnoće podižu holesterol takođe su vrlo slabi. A kako sada znamo da holesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna.

Teorija o holesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća, što je dovelo do stvaranja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila užasnu grešku kad je ljudima savetovala da izbegavaju zasićene masti i da umesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih smrtonosnih bolesti.

Ono što možete da uradite je da birate hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavnice počele nuditi industrijske prerađevine.

Izbacivanjem inflamatorne hrane i konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz sveže neprerađene hrane popravićete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i celom telu konzumirajući tipičnu američku ishranu.

Dr Dvajt Landel je bivši šef i glavni hirurg Baner hart bolnice u Mesi, u Arizoni. Imao je i privatnu praksu, Kardijak ker centar, takođe u Mesi.

Nedavno je dr Landel napustio hirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom lečenju srčanih bolesti.

Osnivač je grupe Heli hjumans koja promoviše ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promovisanju zdravlja. Takođe je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great holesterin Lie.

izvor


Оставите коментар

laz o nuklearnom naoruzanju….

Jeste li spremni čuti nešto uistinu nesvakidašnje i u prvi mah toliko nevjerojatno i nepojmljivo što će, prilično sam siguran, u svakome od vas automatski izazvati neku vrstu instant reakcije – od podsmjeha, nevjerice, zaprepaštenja pa možda čak i ljutnje – tvrdnju koja će izazvati jedno od vaših temeljnih uvjerenja o prirodi stvarnosti u kojoj živimo? To je nešto što mi se prije više od godine dana jednostavno pojavilo u svijesti kao fascinantna ali istodobno i vrlo zanimljiva mogućnost. Naime, što ako niti jedna država na svijetu ne posjeduje atomsku bombu, i ako ju nikada nije posjedovala i ako je cjelokupna priča o nuklearnom oružju samo mit?!?

Zvuči suludo, zar ne? Čak i nečuveno! Sve što znamo o životu i nuklearnoj energiji od rođenja nam bez sumnje ukazuje na to da je nuklearno oružje stvarno, sve novine i televizije nam to potvrđuju. U toj mjeri da to uopće nikada ni ne propitujemo. U krajnjoj liniji, imamo i nuklearne elektrane, zar ne? Prije nego što nastavim, reći ću vam kako sam uopće došao na tu ideju. Znam da sam prije nešto više od godinu dana razmišljao o tome kako je prije dvije godine, nakon onog incidenta kad je Sjeverna Koreja napala Južnu, dan poslije zaprijetila da će upotrijebiti i nuklearno oružje ako se ovi približe njihovoj granici čak i milimetar. No, zanimljivo, sve je ostalo samo na tome i cijela se priča vrlo brzo stišala. Znam da me u tom trenutku pogodila jedna zapanjujuća misao: nije li čudno da u 67 godina dugom periodu nakon II. Svjetskog rata nitko nikada nije upotrijebio nuklearno oružje niti u jednom jedinom slučaju, a vođeno je toliko ratova! Razmislite malo o tome. Zar je moralno pitanje upotrebe takvog oružja samo po sebi dovoljno da zaustavi one koje ga imaju da ga upotrijebe u svoju korist, i da li je moralno pitanje ikada igralo kakvu ulogu u bilo kojem ratu?

Glavno pitanje je, kako uopće možemo znati da atomska bomba doista postoji? Uostalom, što mi zapravo i znamo o atomskoj bombi? Osim toga da je navodno bačena na Hirošimu i Nagasaki i da su ju kao veliki pobjednici rata bacili Amerikanci i kroz tešku medijsku propagandu o njezinoj razornoj moći i sposobnosti da uništi svaki oblik života stvorili mit o svojoj vojnoj nadmoći, te ogromne tajnovitosti, kao i fame “hladnog rata” gdje je u Americi i SSSR-u desetljećima vladala trajna histerija od straha tko će ju prvi aktivirati, pojačana brojnim živopisnim scenarijima i “nabrijavanjima” od strane Hollywoodske “tvornice snova”, znamo vrlo malo. Zašto snimati toliko mnogo filmova o nuklearnom oružju i katastrofama, ako se ne pokušava nekoga uvjeriti u nešto. Ili, još bolje, zastrašiti nekoga? To je vrlo slično masovnom snimanju filmova i serija o islamskim terorističkim napadima da bi se u kolektivnom umu poduprla tanka priča da je terorizam stvarna prijetnja.

Jednako tako, ta ideja o nuklearnom oružju je toliko duboko usađena u našu psihu da odmah kad spomenemo atomsku bombu, u umu većine ljudi se pojavi slika famoznog “gljivastog oblaka” koji se najčešće povezuje s njezinom eksplozijom i scene iz postapokaliptičnih filmova gdje sve leži smrvljeno u ruševinama.

Klasični primjer takve službene teatralne indoktrinacije sa specijalnim efektima možete vidjeti u sljedećem isječku koji prikazuje navodno bacanje bombe na Hirošimu.

Ali onda mi se postavilo jedno još jače pitanje: Ako je to doista tako snažno i destruktivno oružje da u trenutku pretvori svakoga u pepeo i izloži smrtonosnom djelovanju radijacije i nezamislive topline, tko je bio dovoljno lud da snima testove atomskih bombi koji su navodno provedeni u 40-im i 50-im godinama? I kako su te iste snimke preživjele u kameri koja je trebala biti rastaljena zajedno sa svim ostalim objektima koji su se nalazili u neposrednoj blizini? A ako već ne rastaljena, onda bi barem trebala prestati funkcionirati pod utjecajem elektromagnetnog pulsa koji atomska eksplozija navodno generira. I uostalom, ako testiranja tih bombi imaju podjednak učinak u vidu radijacije i stvaranja enormne topline kao i prava bomba, kako to da se ona provode sasvim bezbrižno i nikog to ni najmanje ne zabrinjava?!

Ja se sjećam da su mi kao malome rekli da moram biti u kući nakon što je eksplodirala nuklearna elektrana u Černobilu jer je navodno radioaktivni oblak nošen vjetrom došao do Hrvatske! Ako je to onda bila tragedija i opasnost, ne vidim kako detonacija bombi na testiranju nikome ne predstavlja problem, štoviše, to se čak i snima!

Tada mi je pala na pamet ideja da sigurno mora postojati još netko tko je došao do sličnih zaključaka ili izrazio slične sumnje o postojanju nuklearnog oružja.

Surfajući netom, naišao sam na stranicu Nukelies.org (nuklearne laži) koja pruža detaljan i opširan pristup ovoj tematici. (Preporučam da istražite taj forum. Ovdje je link na vodič foruma). Izmeđuostaloga, na stranici je izloženo nekoliko zaista zanimljivih teza koje ukazuju da nešto doista ne štima u cijeloj toj priči o atomskim bombama. Primjerice, počevši od evidentno montažiranih pokusa atomskih eksplozija iz 50-ih godina koje sadrže pregršt sitnih nedoslijednosti i “redateljskih propusta”.

Zatim, tu su slike iz Hirošime i svjedočanstvo Japanke Atsuko Tsuijoke iz knjige Arate Asade “Djeca atomske bombe” koja je živjela 600 metara od epicentra eksplozije i koja tvrdi da je sve bilo u vatri, što ukazuje da su Hirošima i Nagasaki bili bombardirani običnim bombama, a da je “slavna” eksplozija gljivastog oblaka bila tek bomba napravljena vjerojatno od TNT-a i kombinacije drugih vrsta eksploziva.

Štoviše, govori se o tome da je već tri dana poslije eksplozije u Hirošimi obnovljen promet i da rezultati testiranja pokazuju da nema nikakvih genetskih mutacija u potomcima onih koji su preživjeli eksploziju. Zapravo, na toj stranici tvrde da je ideja radijacije tek kasnije uvedena kako bi se atomskoj bombi i svemu što nosi naziv “nuklearno” dalo auru straha i iznimne opasnosti.

ovde dodje filmic koji je ukinut na youtube-u …

I doista, ideja o tome da se radijacija prenosi vjetrom je iznimno snažan način da se utjera strah u kosti, a postavljanje jednog od ovakvih znakova odličan način da se bez objašnjenja i muke određena mjesta zaštite od znatiželjnih pogleda, inspekcija i osigura potrebna privatnost. Stavite znak radijacije ili bio-hazard i nitko živ se neće približavati.

Prilikom prvog testiranja atomske bombe pod nazivom Trinity, postoji slika J. Roberta Oppenheimera i generala Lesliea Grovesa kako stoje i promatraju ostatke tornja na kojemu je navodno bilo izvedeno testiranje i to sasvim bezbrižni, u košulji i hlačama, bez ikakve zaštite, bez ičega!

Ali, ako se posljedice radijacije osjećaju godinama kasnije i cijelo područje navodno predstavlja tešku prijetnju po ljudsko zdravlje, kako to da ovi bezbrižno časkaju i smiju se? (Možda se smiju vicu o atomskoj bombi?:D)

Na Nuklies.org forumu, oni čak dovode u pitanje i postojanje nuklearnih elektrana kao takvih, spominjući mogućnost da su one samo paravan za odlaganje toksičnih materijala, ulazi u podzemne vojne komplekse i slično. Prema toj teoriji, možda je moguće da je nesreća u Černobilu izazvala širenje toksičnih materijala i otrova koji su utjecali na ljude okolnog područja, a ne nužno radijacija.

Ja ne pokušavam ovdje decidirano tvrditi da ne postoji nuklearna energija i da se doista možda ne koristi u elektranama za proizvodnju topline. Iako, treba se doista zapitati, tko je od vas uistinu prisustvovao fisiji i koliko vas zna kako rascijepati atom i izazvati lančanu reakciju prilikom koje se oslobađa nuklearna energija? Mi samo znamo ono što smo bili uvjetovani naučiti u školi i prihvatiti bezuvjetno i preko medija, ali dalje od toga je sve magla. Zanimljiv je podatak da nuklearne elektrane, kojih ima preko 400 u svijetu proizvode tek 6% ukupne svjetske energije, kao i činjenica da ne postoji niti jedno mjesto na svijetu koje je u potpunosti ovisno isključivo o nuklearnoj energiji. Postavlja se pitanje, zašto ulagati toliki ogromni novac, trud, vrijeme i energiju u izgradnju postrojenja, koje, pored toga što navodno sadrži toliko mnogo potencijalno katastrofalnih posljedica po okoliš i život ljudi, i gdje se koriste ogromne količine vode samo da bi se hladili reaktori, pruža toliko malo rezultata i stvarne koristi?

No, dobro, uzmemo li i činjenicu da nuklearne elektrane uistinu funkcioniraju na principu fisije, i da to sve uistinu funkcionira tako kako nam kažu, to ne podrazumijeva da je samim time automatski moguće proizvesti nuklearnu eksploziju. A ono što je još manje vjerojatno je to da je kao na traci moguće naštancati toliko mnogo “bojevih glava” koje je moguće ukrcati na avion i baciti ih kao obične a da one eksplodiraju baš u željenom trenutku… Jer, nije li baš prikladna i fascinantna činjenica da se detalji njezine izrade drže u “strogoj tajnosti”? Nije li također zanimljivo da je od svih elemenata jedino uran pogodan za stvaranje eksplozije, odnosno njegov izotop 235 koji sačinjava tek 1% urana koji je pogodan za fisiju?

Objašnjenja dostupna o detonaciji atomske bombe daju samo teorijske modele, po principu, ovo se spoji s ovim, to se sve skupa izmiješa i kad se dostigne kritična masa, bomba eksplodira! Ali to je objašnjenje na razini rekla-kazala. Kako se uistinu na praktičnoj razini stvara instant detonacija ako ovisi o toliko mnogo “laboratorijskih” faktora?

Na Forum.hr-u je baš netko postavio upravo to pitanje – kako se detonira atomska bomba. Ovdje je link!
Onda je počela rasprava i serija objašnjenja koja zapravo nije ništa objasnila osim već poznatih šema koje svi ponavljaju poput papiga. Jedan je član u zadnjem postu dao prilično zanimljivo objašnjenje koje ukazuje na činjenicu da sam proces konstruiranja atomske bombe podrazumijeva dugotrajan trud i vrlo složen postupak. Radi jasnoće, ovdje prenosim taj komentar u cijelosti. Boldani tekst je moj:

“PITANJE: Znači li to da se a-bomba može aktivirati jednostavno vrlo jakim mehaničkim podražajem (udarac npr.) ili postoji neka sofisticiranija metoda detonacije?
Inače, o kojim vremenskim intervalima uopće govorimo, koliko mi je poznato vrijeme poluraspada radioaktivne tvari traje prilično dugo. Kako se spontana fisija događa, tj. koliko treba vremenski barem cca?
I zar nije fisijski proces moguć samo pri vrlo visokim temperaturama (za spajanje deuterijum i tricijuma potrebna je temperatura od 50,000,000°C a za spajanje tricijuma i tricijuma, 400,000,000°C)? Kako se ta temperatura uopće postigne? Šibicama?

ODGOVOR:
Pa zamisli to ovako: imaš kuglice koje se mogu raspasti. Njihove krhotine mogu razbiti druge kuglice. No ako je tih kuglica premalo, krhotine neće pogađati, tj. bit će ih premalo i mnoge će ostati nerazbijene.
Ako ih imaš puno, onda kada razbiješ određeni broj njihove krhotine će morati pogoditi bar neku kuglicu jer ih ima PUNO uokolo. Dalje će sve ići jednostavno. Što ih više bude razbijeno, više će biti i krhotina koje će razbijati one preostale.

E sad: prve inicijalne “krhotine” su BRZI NEUTRONI koje neposredno nakon sabijanja kritične mase klasičnim eksplozivom emitira izvor neutrona.
One RAZBIJU NEKE JEZGRE, te jezgre emitiraju nove brze neutrone i oni razbijaju ostale. Jezgra ima dovoljno u okolini da velik broj neutrona uspije pogoditi neku drugu. Treba napomenuti da neutroni moraju biti brzi (odnosno imati veliku energiju) inače neće uspjeti razbiti jezgru. Zato treba imati kritičnu masu.

Što vam vrijedi 2 jezgre od kojih jednu razbijete. Tko vam garantira da će krhotine jedne pogoditi drugu?
No ako ju okružite sa tisuću jezgri, krhotine će neku MORATI pogoditi.

Mehanički podražaj NIJE DOVOLJAN. Spajanje kritične mase nije dovoljno. Naime, nitko vam ne garantira da ćete moći aktivirati bombu baš kada hoćete. Zato još gorivo morate izbombardirati brzim neutronima.

Ni to nije dovoljno. Eksploziv koji spaja kritične mase NE SMIJE RAZNIJETI GORIVO. Mora ga sabiti. Zato postoje deflektori eksploziva i to je najzahtjevniji posao: izračunati udarni val klasičnog eksplozivnog punjenja, i točno poslagati eksploziv oko goriva da se gorivo sabije a ne razbije (ako ste gledali film, to vam je ona šipka koja je morala u prvim eksperimentima ostati nedeformirana).

Eto, nemojte me sad napasti što neutrone nazivam krhotinama.

Dakle, atomska bomba vam je gorivo koje morate maznuti sa svih strana tako da se sabije, i onda u mikrosekundi upaliti neutronski top pa ga zgađati. Iako se čini jednostavno, opako je složeno. Da nije tako već bi Zagreb i mnogi drugi gradovi bili u ruševinama. Teroristi bi napravili bombu.

On je, čak nenamjerno i možda bez shvaćanja, došao do istog zaključka koji sam naveo na početku posta.

Navodno, prema posljednjim podacima, SAD posjeduje 2500 aktivnih bojevih glava, Rusija 1800, zatim slijede Francuska, VB i Kina sa otprilike 200-400 i onda ostale. Trenutačno, u 2012. godini postoji 4.400 aktivnih i 19.000 ukupno bojevih glava, za razliku od 1985. kada ih je bilo čak 65.000! Čekaj malo! Zašto treba toliko bojevih glava kad je za potpuno uništenje dovoljan daleko manji broj. Kome treba ostalih 19.000. i još fascinantnije, zašto je “deaktivirano” čak 46.000 njih u posljednjih 27 godina? Kako u cijelom tom vremenu nije zabilježen niti jedan slučaj nesreće ili eksplozije prilikom njihovog deaktiviranja, prijenosa i slično? Štoviše, sve je prošlo u najboljem redu. I mi bismo u sve to trebali povjerovati, na temelju – čega? Nekoliko režiranih filmića iz 50-ih i 60-ih godina, ogromne medijske i holivudske propagande, stroge tajnovitosti koja stoji iza postupka njihovog sastavljanja, pompoznih prijetnji i zastrašivanja i činjenice da niti jedna nije aktivirana posljednjih 67 godina? Sve mi je to izrazito klimavo… Svakim danom sve više i više. Nije li možda to naglo i doista nelogično inzistiranje na redukciji nuklearnog oružja samo izlazna strategija da se izbjegne potencijalno raskrinkavanje čitavog tog mita o nuklearnom oružju?

A s druge strane, zanimljivo je, iz ove nove perspektive, vidjeti kako je cijeli svijet u strahu i grču od vječne prijetnje “nuklearnog rata” čija vjerojatnost desetljećima lebdi u zraku. Svako malo se javi potencijalna prijetnja u vidu “ekstremističke” (najčešće islamske) države koja “razvija nuklearni program” i provodi obogaćivanje urana, radeći neumorno na stvaranju atomske bombe, odnosno “oružja za masovno uništenje”.

Opet, zanimljivo je da se posjedovanje “oružja za masovno uništenje” koristi kao odlična izlika da se demoniziraju i napadnu ciljane ili nepodobne zemlje, poput Iraka, gdje je Bush navodno tražio Sadamovo oružje za masovno uništenje (koje, vidi čuda, nikada nije pronašao) ili Irana, koji je u zadnje vrijeme vrlo popularan po tom pitanju. Prema službenim vijestima, Iran posjeduje količinu urana dovoljnu za izradu čak 5 atomskih bombi! Vau, po nekoj čudnoj matematici to je stvarno puno u usporedbi s (navodnih) američkih 2500 i ruskih 1800!

Slika doista govori više od tisuću riječi!

Čini se da ta atomska bomba stvara najsnažniju i najučinkovitiju eksploziju u našim glavama i emocijama – eksploziju straha, čiji radijus u sekundi zahvaća masovnu svijest svjetske populacije! Putem straha je najlakše kontrolirati ljude i države, ucjenjivati ih, držati u neizvjesnosti i u tom stanju im podvaliti nešto što nikada ne bi prihvatili pod normalnim okolnostima. Razlog zbog kojeg vam sve ovo možda zvuči toliko čudno i zaprepašćujuće je vjerojatno taj što nikada do sad niste ni razmišljali previše o ovome na ovakav način, kao ni ja, svi smo progutali mamac i jednostavno iz razloga što danas postoji tolika količina “običnog” eksplozivnog oružja i što je vojna industrija toliko zastupljena, svi mislimo automatski da ako su mogli napraviti sve to, sigurno nema razloga da ne naprave i atomsku bombu. Ali, čim se riješite tog mentalnog oklopa neupitne dogme i zagrebete po površini, odjednom nailazite na niz, u najmanju ruku čudnih i logički nedoslijednih (dez)informacija koje vas natjeraju da se zapitate.

A ako mislite da je ova ideja nemoguća samo zato što ne vjerujete da bi sve države mogle biti uvučene u zavjeru o nuklearnom oružju, samo se prisjetite 11.9. i napada na WTC i provjerite kakva je danas službena verzija priče.

Svjestan sam da će vjerojatno u nekima koji pročitaju ovaj post ovakvo viđenje stvari izazvati nevjericu, podsmjeh, ljutnju, srdžbu ili čak i frustraciju, kao i potrebu da odmah skoče u obranu službene priče, i naravno, to je sasvim razumljivo. No, možda bi bilo korisno, prije nego što to učinite, zapitati se koji je pravi razlog zašto ovakva informacija u vama izaziva takve reakcije? Je li to doista zbog prezentiranih ideja ili zbog činjenice da bi razmatranje i možebitno prihvaćanje ove mogućnosti značilo priznati samima sebi da smo cijeli život vjerovali u laž?

To je zapanjujuće slično priči o Svetom Nikoli i Krampusu koja se prodaje djeci. Ako ćete biti dobri, Sveti Nikola će vam donijeti darove, a ako budete zločesti, Krampus će vam ostaviti šibu ili vas odnijeti sa sobom. I dok je neosporno da je ta priča stvarno čarobna i istinita za vas u to vrijeme, nakon što malo porastete, shvaćate da je to bila samo priča koju su vam roditelji pričali, ne nužno zato da bi vas plašili, nego više iz navike, po tradicijskoj inerciji koja prelazi s generacije na generaciju, ali čija je izvorna zamisao u suštini uvedena da bi kontrolirala vaše ponašanje! I dok su vam, u trenutku kad ste saznali da ta priča nije istinita i kako vam zapravo tata i mama stavljaju poklone u čizmicu, sigurno bile razbijene sve iluzije o priči u koju ste i dalje očajnički željeli vjerovati, na kraju ste ipak to prihvatili kao sastavni dio odrastanja.

Ja ne pokušavam ovim postom nikoga “uvjeriti” u ništa. Jednostavno slijedim svoj unutarnji osjećaj za istinu i držim otvoren um prema raznim mogućnostima… Ono što vam iskreno mogu preporučiti je da i vi učinite to isto, da istražujete i dođete do svoje vlastite istine.

Obratite posebnu pozornost na indoktrinirajuću reklamu iz 50-ih na kraju sljedećeg videa.

izvor svega ovoga: ovde


2 коментара

pune puske se boji jedan – a prazne obojca….

jos uvek ne mogu da sagledam velicinu ( ili velicanstvenost) prevare….  radi se o nuklearnim, atomskim i slicnim bombama….  mene na odredjenoj instituciji ucili o kriticnoj masi, o funkcionisanju lancane nuklearne reakcije, o kontrolisanju iste radi dobijanja elektricne energije (i secam se koliko sam bila razocarana kad sam shvatila da je to samo malo mastovitiji nacin zagrevanja vode radi pokretanja turbine…), o Oppenheimerovim eksperimentima i bacanju bombe na Hirosimu i Nagasaki ( doduse ni tad mi ne bese jasno sto su ih bacili u avgustu kad su Japanci kapitulirali jos u maju….)….

elem, ima tome koja godina kad sam konacno skontala da sletanja na Mesec (ovom nasom tehnologijom) nije bilo, iako sam kao dete prenos uzivo gledala na tv-u….  i to mi je zaista tesko palo….

kad je bio udar na Svetski trgovinski centar, mislim da je vecina nas odmah skontala da tu stvari nisu „ciste“….

ali ovo je za mene ipak veeeeliki sok:

http://aetherforce.com/nuclear-bomb-hoax/

A very rapid, uncontrolled, exponential rate of fission of a critical mass of pure metals Uranium 235 or Plutonium being suddenlymechanically compressed in a nuclear weapon, i.e. an atomic bomb – an A-bomb – is physically not possible. It is only idiotic propaganda created by some idiots 1942/5 and still in force 2014! The hoax is today promoted by, apart from the people mentioned above, journalist Eric Schlosser in his book Command and Control: Nuclear Weapons, the Damascus Accident, and the Illusion of Safetypublished in September 2013 and by US history professor Alex Wellerstein. One of them has actually, guess who, understood that A-bombs are just a simple, magic trick or illusion to impress the audience of the show.

Killing/bombing poor civilians was common practice during WW2 on both sides but the allies were in the lead. A typical US bomber run on a civilian, non-military Japanese town, and there were many, would be made at night, at low altitude and deliver a mixture of high explosive and incendiary bombs. The cruel objective was to turn the closely-packed, wooden homes and buildings prevalent in the Japanese cities into raging infernos and ultimately into the most destructive of all weapons – the fire storm. Tokyo on the night of March 9-10, 1945 is a typical example. A force of 334 B-29s was unleashed – each plane stripped of ammunition for its machine guns to allow it to carry more fire bombs. The lead attackers arrived over the city just after dark and were followed by a procession of death that lasted until dawn. The fires started by the initial raiders could be seen from 150 miles away. The results were devastating: almost 17 square miles of the city were reduced to ashes. Estimates of the number of defenceless civilians, mostly elderly, women and children killed range between 80 000 and 200 000. The young men were evidently not at home but served in the armed forces. The industry was located far away. The military value of the fire bombing raids was zero.

General Crawford Sams, one of the six men who ran Japan under MacArthur 1945-1952, believed the A-bomb propaganda but thought the A-bombs themselves were not very effective. He didn’t understand why.

mislim da se vredo pomuciti i pregledati slike Hirosime pre i posle bombardovanja….. nesto tu krupno ne valja….

mene su ucili da je radioaktivno zracenje otkriveno tako sto je u prostoriji postojao izvor zracenja a od svetla zaklonjena i zasticena staklena ploca sa srebronitratom je bila osvetljena iako nije bila izlozena svetlu…. dakle fotografska ploca je bila „osvetljena“  zracenjem iz prirodnog izvora….   dakleM:  neposredno posle nuklearne eksplozije oni su snimali,  ostali citavi, razvili film, napravili slike…..  a film nije bio spaljen zracenjem kao ni ljudi…. zgrade su spaljene – one koje su bile od prirodnih materijala ( drvo, papir) a od cvrstog materijala su ostale da stoje….  mislim da treba naci vremena, pogledati materijal, rasmisliti….  razmisliti…..

sve svetske sile znaju za ovu prevaru… jer svi u njoj ucestvuju….  a mi zivimo u strahu…  a posebna je prica kome je taj nas strah – hrana –  i zasto i dalje pristajemo da nase emocije budu necija hrana….

svi snimljeni i zdravi i veseli otisli kucama…..  na vecini snimaka se jasno uocava kada su snimane makete !