Nedodjija

blog o alternativama…


Оставите коментар

laz o nuklearnom naoruzanju….

Jeste li spremni čuti nešto uistinu nesvakidašnje i u prvi mah toliko nevjerojatno i nepojmljivo što će, prilično sam siguran, u svakome od vas automatski izazvati neku vrstu instant reakcije – od podsmjeha, nevjerice, zaprepaštenja pa možda čak i ljutnje – tvrdnju koja će izazvati jedno od vaših temeljnih uvjerenja o prirodi stvarnosti u kojoj živimo? To je nešto što mi se prije više od godine dana jednostavno pojavilo u svijesti kao fascinantna ali istodobno i vrlo zanimljiva mogućnost. Naime, što ako niti jedna država na svijetu ne posjeduje atomsku bombu, i ako ju nikada nije posjedovala i ako je cjelokupna priča o nuklearnom oružju samo mit?!?

Zvuči suludo, zar ne? Čak i nečuveno! Sve što znamo o životu i nuklearnoj energiji od rođenja nam bez sumnje ukazuje na to da je nuklearno oružje stvarno, sve novine i televizije nam to potvrđuju. U toj mjeri da to uopće nikada ni ne propitujemo. U krajnjoj liniji, imamo i nuklearne elektrane, zar ne? Prije nego što nastavim, reći ću vam kako sam uopće došao na tu ideju. Znam da sam prije nešto više od godinu dana razmišljao o tome kako je prije dvije godine, nakon onog incidenta kad je Sjeverna Koreja napala Južnu, dan poslije zaprijetila da će upotrijebiti i nuklearno oružje ako se ovi približe njihovoj granici čak i milimetar. No, zanimljivo, sve je ostalo samo na tome i cijela se priča vrlo brzo stišala. Znam da me u tom trenutku pogodila jedna zapanjujuća misao: nije li čudno da u 67 godina dugom periodu nakon II. Svjetskog rata nitko nikada nije upotrijebio nuklearno oružje niti u jednom jedinom slučaju, a vođeno je toliko ratova! Razmislite malo o tome. Zar je moralno pitanje upotrebe takvog oružja samo po sebi dovoljno da zaustavi one koje ga imaju da ga upotrijebe u svoju korist, i da li je moralno pitanje ikada igralo kakvu ulogu u bilo kojem ratu?

Glavno pitanje je, kako uopće možemo znati da atomska bomba doista postoji? Uostalom, što mi zapravo i znamo o atomskoj bombi? Osim toga da je navodno bačena na Hirošimu i Nagasaki i da su ju kao veliki pobjednici rata bacili Amerikanci i kroz tešku medijsku propagandu o njezinoj razornoj moći i sposobnosti da uništi svaki oblik života stvorili mit o svojoj vojnoj nadmoći, te ogromne tajnovitosti, kao i fame “hladnog rata” gdje je u Americi i SSSR-u desetljećima vladala trajna histerija od straha tko će ju prvi aktivirati, pojačana brojnim živopisnim scenarijima i “nabrijavanjima” od strane Hollywoodske “tvornice snova”, znamo vrlo malo. Zašto snimati toliko mnogo filmova o nuklearnom oružju i katastrofama, ako se ne pokušava nekoga uvjeriti u nešto. Ili, još bolje, zastrašiti nekoga? To je vrlo slično masovnom snimanju filmova i serija o islamskim terorističkim napadima da bi se u kolektivnom umu poduprla tanka priča da je terorizam stvarna prijetnja.

Jednako tako, ta ideja o nuklearnom oružju je toliko duboko usađena u našu psihu da odmah kad spomenemo atomsku bombu, u umu većine ljudi se pojavi slika famoznog “gljivastog oblaka” koji se najčešće povezuje s njezinom eksplozijom i scene iz postapokaliptičnih filmova gdje sve leži smrvljeno u ruševinama.

Klasični primjer takve službene teatralne indoktrinacije sa specijalnim efektima možete vidjeti u sljedećem isječku koji prikazuje navodno bacanje bombe na Hirošimu.

Ali onda mi se postavilo jedno još jače pitanje: Ako je to doista tako snažno i destruktivno oružje da u trenutku pretvori svakoga u pepeo i izloži smrtonosnom djelovanju radijacije i nezamislive topline, tko je bio dovoljno lud da snima testove atomskih bombi koji su navodno provedeni u 40-im i 50-im godinama? I kako su te iste snimke preživjele u kameri koja je trebala biti rastaljena zajedno sa svim ostalim objektima koji su se nalazili u neposrednoj blizini? A ako već ne rastaljena, onda bi barem trebala prestati funkcionirati pod utjecajem elektromagnetnog pulsa koji atomska eksplozija navodno generira. I uostalom, ako testiranja tih bombi imaju podjednak učinak u vidu radijacije i stvaranja enormne topline kao i prava bomba, kako to da se ona provode sasvim bezbrižno i nikog to ni najmanje ne zabrinjava?!

Ja se sjećam da su mi kao malome rekli da moram biti u kući nakon što je eksplodirala nuklearna elektrana u Černobilu jer je navodno radioaktivni oblak nošen vjetrom došao do Hrvatske! Ako je to onda bila tragedija i opasnost, ne vidim kako detonacija bombi na testiranju nikome ne predstavlja problem, štoviše, to se čak i snima!

Tada mi je pala na pamet ideja da sigurno mora postojati još netko tko je došao do sličnih zaključaka ili izrazio slične sumnje o postojanju nuklearnog oružja.

Surfajući netom, naišao sam na stranicu Nukelies.org (nuklearne laži) koja pruža detaljan i opširan pristup ovoj tematici. (Preporučam da istražite taj forum. Ovdje je link na vodič foruma). Izmeđuostaloga, na stranici je izloženo nekoliko zaista zanimljivih teza koje ukazuju da nešto doista ne štima u cijeloj toj priči o atomskim bombama. Primjerice, počevši od evidentno montažiranih pokusa atomskih eksplozija iz 50-ih godina koje sadrže pregršt sitnih nedoslijednosti i “redateljskih propusta”.

Zatim, tu su slike iz Hirošime i svjedočanstvo Japanke Atsuko Tsuijoke iz knjige Arate Asade “Djeca atomske bombe” koja je živjela 600 metara od epicentra eksplozije i koja tvrdi da je sve bilo u vatri, što ukazuje da su Hirošima i Nagasaki bili bombardirani običnim bombama, a da je “slavna” eksplozija gljivastog oblaka bila tek bomba napravljena vjerojatno od TNT-a i kombinacije drugih vrsta eksploziva.

Štoviše, govori se o tome da je već tri dana poslije eksplozije u Hirošimi obnovljen promet i da rezultati testiranja pokazuju da nema nikakvih genetskih mutacija u potomcima onih koji su preživjeli eksploziju. Zapravo, na toj stranici tvrde da je ideja radijacije tek kasnije uvedena kako bi se atomskoj bombi i svemu što nosi naziv “nuklearno” dalo auru straha i iznimne opasnosti.

ovde dodje filmic koji je ukinut na youtube-u …

I doista, ideja o tome da se radijacija prenosi vjetrom je iznimno snažan način da se utjera strah u kosti, a postavljanje jednog od ovakvih znakova odličan način da se bez objašnjenja i muke određena mjesta zaštite od znatiželjnih pogleda, inspekcija i osigura potrebna privatnost. Stavite znak radijacije ili bio-hazard i nitko živ se neće približavati.

Prilikom prvog testiranja atomske bombe pod nazivom Trinity, postoji slika J. Roberta Oppenheimera i generala Lesliea Grovesa kako stoje i promatraju ostatke tornja na kojemu je navodno bilo izvedeno testiranje i to sasvim bezbrižni, u košulji i hlačama, bez ikakve zaštite, bez ičega!

Ali, ako se posljedice radijacije osjećaju godinama kasnije i cijelo područje navodno predstavlja tešku prijetnju po ljudsko zdravlje, kako to da ovi bezbrižno časkaju i smiju se? (Možda se smiju vicu o atomskoj bombi?:D)

Na Nuklies.org forumu, oni čak dovode u pitanje i postojanje nuklearnih elektrana kao takvih, spominjući mogućnost da su one samo paravan za odlaganje toksičnih materijala, ulazi u podzemne vojne komplekse i slično. Prema toj teoriji, možda je moguće da je nesreća u Černobilu izazvala širenje toksičnih materijala i otrova koji su utjecali na ljude okolnog područja, a ne nužno radijacija.

Ja ne pokušavam ovdje decidirano tvrditi da ne postoji nuklearna energija i da se doista možda ne koristi u elektranama za proizvodnju topline. Iako, treba se doista zapitati, tko je od vas uistinu prisustvovao fisiji i koliko vas zna kako rascijepati atom i izazvati lančanu reakciju prilikom koje se oslobađa nuklearna energija? Mi samo znamo ono što smo bili uvjetovani naučiti u školi i prihvatiti bezuvjetno i preko medija, ali dalje od toga je sve magla. Zanimljiv je podatak da nuklearne elektrane, kojih ima preko 400 u svijetu proizvode tek 6% ukupne svjetske energije, kao i činjenica da ne postoji niti jedno mjesto na svijetu koje je u potpunosti ovisno isključivo o nuklearnoj energiji. Postavlja se pitanje, zašto ulagati toliki ogromni novac, trud, vrijeme i energiju u izgradnju postrojenja, koje, pored toga što navodno sadrži toliko mnogo potencijalno katastrofalnih posljedica po okoliš i život ljudi, i gdje se koriste ogromne količine vode samo da bi se hladili reaktori, pruža toliko malo rezultata i stvarne koristi?

No, dobro, uzmemo li i činjenicu da nuklearne elektrane uistinu funkcioniraju na principu fisije, i da to sve uistinu funkcionira tako kako nam kažu, to ne podrazumijeva da je samim time automatski moguće proizvesti nuklearnu eksploziju. A ono što je još manje vjerojatno je to da je kao na traci moguće naštancati toliko mnogo “bojevih glava” koje je moguće ukrcati na avion i baciti ih kao obične a da one eksplodiraju baš u željenom trenutku… Jer, nije li baš prikladna i fascinantna činjenica da se detalji njezine izrade drže u “strogoj tajnosti”? Nije li također zanimljivo da je od svih elemenata jedino uran pogodan za stvaranje eksplozije, odnosno njegov izotop 235 koji sačinjava tek 1% urana koji je pogodan za fisiju?

Objašnjenja dostupna o detonaciji atomske bombe daju samo teorijske modele, po principu, ovo se spoji s ovim, to se sve skupa izmiješa i kad se dostigne kritična masa, bomba eksplodira! Ali to je objašnjenje na razini rekla-kazala. Kako se uistinu na praktičnoj razini stvara instant detonacija ako ovisi o toliko mnogo “laboratorijskih” faktora?

Na Forum.hr-u je baš netko postavio upravo to pitanje – kako se detonira atomska bomba. Ovdje je link!
Onda je počela rasprava i serija objašnjenja koja zapravo nije ništa objasnila osim već poznatih šema koje svi ponavljaju poput papiga. Jedan je član u zadnjem postu dao prilično zanimljivo objašnjenje koje ukazuje na činjenicu da sam proces konstruiranja atomske bombe podrazumijeva dugotrajan trud i vrlo složen postupak. Radi jasnoće, ovdje prenosim taj komentar u cijelosti. Boldani tekst je moj:

“PITANJE: Znači li to da se a-bomba može aktivirati jednostavno vrlo jakim mehaničkim podražajem (udarac npr.) ili postoji neka sofisticiranija metoda detonacije?
Inače, o kojim vremenskim intervalima uopće govorimo, koliko mi je poznato vrijeme poluraspada radioaktivne tvari traje prilično dugo. Kako se spontana fisija događa, tj. koliko treba vremenski barem cca?
I zar nije fisijski proces moguć samo pri vrlo visokim temperaturama (za spajanje deuterijum i tricijuma potrebna je temperatura od 50,000,000°C a za spajanje tricijuma i tricijuma, 400,000,000°C)? Kako se ta temperatura uopće postigne? Šibicama?

ODGOVOR:
Pa zamisli to ovako: imaš kuglice koje se mogu raspasti. Njihove krhotine mogu razbiti druge kuglice. No ako je tih kuglica premalo, krhotine neće pogađati, tj. bit će ih premalo i mnoge će ostati nerazbijene.
Ako ih imaš puno, onda kada razbiješ određeni broj njihove krhotine će morati pogoditi bar neku kuglicu jer ih ima PUNO uokolo. Dalje će sve ići jednostavno. Što ih više bude razbijeno, više će biti i krhotina koje će razbijati one preostale.

E sad: prve inicijalne “krhotine” su BRZI NEUTRONI koje neposredno nakon sabijanja kritične mase klasičnim eksplozivom emitira izvor neutrona.
One RAZBIJU NEKE JEZGRE, te jezgre emitiraju nove brze neutrone i oni razbijaju ostale. Jezgra ima dovoljno u okolini da velik broj neutrona uspije pogoditi neku drugu. Treba napomenuti da neutroni moraju biti brzi (odnosno imati veliku energiju) inače neće uspjeti razbiti jezgru. Zato treba imati kritičnu masu.

Što vam vrijedi 2 jezgre od kojih jednu razbijete. Tko vam garantira da će krhotine jedne pogoditi drugu?
No ako ju okružite sa tisuću jezgri, krhotine će neku MORATI pogoditi.

Mehanički podražaj NIJE DOVOLJAN. Spajanje kritične mase nije dovoljno. Naime, nitko vam ne garantira da ćete moći aktivirati bombu baš kada hoćete. Zato još gorivo morate izbombardirati brzim neutronima.

Ni to nije dovoljno. Eksploziv koji spaja kritične mase NE SMIJE RAZNIJETI GORIVO. Mora ga sabiti. Zato postoje deflektori eksploziva i to je najzahtjevniji posao: izračunati udarni val klasičnog eksplozivnog punjenja, i točno poslagati eksploziv oko goriva da se gorivo sabije a ne razbije (ako ste gledali film, to vam je ona šipka koja je morala u prvim eksperimentima ostati nedeformirana).

Eto, nemojte me sad napasti što neutrone nazivam krhotinama.

Dakle, atomska bomba vam je gorivo koje morate maznuti sa svih strana tako da se sabije, i onda u mikrosekundi upaliti neutronski top pa ga zgađati. Iako se čini jednostavno, opako je složeno. Da nije tako već bi Zagreb i mnogi drugi gradovi bili u ruševinama. Teroristi bi napravili bombu.

On je, čak nenamjerno i možda bez shvaćanja, došao do istog zaključka koji sam naveo na početku posta.

Navodno, prema posljednjim podacima, SAD posjeduje 2500 aktivnih bojevih glava, Rusija 1800, zatim slijede Francuska, VB i Kina sa otprilike 200-400 i onda ostale. Trenutačno, u 2012. godini postoji 4.400 aktivnih i 19.000 ukupno bojevih glava, za razliku od 1985. kada ih je bilo čak 65.000! Čekaj malo! Zašto treba toliko bojevih glava kad je za potpuno uništenje dovoljan daleko manji broj. Kome treba ostalih 19.000. i još fascinantnije, zašto je “deaktivirano” čak 46.000 njih u posljednjih 27 godina? Kako u cijelom tom vremenu nije zabilježen niti jedan slučaj nesreće ili eksplozije prilikom njihovog deaktiviranja, prijenosa i slično? Štoviše, sve je prošlo u najboljem redu. I mi bismo u sve to trebali povjerovati, na temelju – čega? Nekoliko režiranih filmića iz 50-ih i 60-ih godina, ogromne medijske i holivudske propagande, stroge tajnovitosti koja stoji iza postupka njihovog sastavljanja, pompoznih prijetnji i zastrašivanja i činjenice da niti jedna nije aktivirana posljednjih 67 godina? Sve mi je to izrazito klimavo… Svakim danom sve više i više. Nije li možda to naglo i doista nelogično inzistiranje na redukciji nuklearnog oružja samo izlazna strategija da se izbjegne potencijalno raskrinkavanje čitavog tog mita o nuklearnom oružju?

A s druge strane, zanimljivo je, iz ove nove perspektive, vidjeti kako je cijeli svijet u strahu i grču od vječne prijetnje “nuklearnog rata” čija vjerojatnost desetljećima lebdi u zraku. Svako malo se javi potencijalna prijetnja u vidu “ekstremističke” (najčešće islamske) države koja “razvija nuklearni program” i provodi obogaćivanje urana, radeći neumorno na stvaranju atomske bombe, odnosno “oružja za masovno uništenje”.

Opet, zanimljivo je da se posjedovanje “oružja za masovno uništenje” koristi kao odlična izlika da se demoniziraju i napadnu ciljane ili nepodobne zemlje, poput Iraka, gdje je Bush navodno tražio Sadamovo oružje za masovno uništenje (koje, vidi čuda, nikada nije pronašao) ili Irana, koji je u zadnje vrijeme vrlo popularan po tom pitanju. Prema službenim vijestima, Iran posjeduje količinu urana dovoljnu za izradu čak 5 atomskih bombi! Vau, po nekoj čudnoj matematici to je stvarno puno u usporedbi s (navodnih) američkih 2500 i ruskih 1800!

Slika doista govori više od tisuću riječi!

Čini se da ta atomska bomba stvara najsnažniju i najučinkovitiju eksploziju u našim glavama i emocijama – eksploziju straha, čiji radijus u sekundi zahvaća masovnu svijest svjetske populacije! Putem straha je najlakše kontrolirati ljude i države, ucjenjivati ih, držati u neizvjesnosti i u tom stanju im podvaliti nešto što nikada ne bi prihvatili pod normalnim okolnostima. Razlog zbog kojeg vam sve ovo možda zvuči toliko čudno i zaprepašćujuće je vjerojatno taj što nikada do sad niste ni razmišljali previše o ovome na ovakav način, kao ni ja, svi smo progutali mamac i jednostavno iz razloga što danas postoji tolika količina “običnog” eksplozivnog oružja i što je vojna industrija toliko zastupljena, svi mislimo automatski da ako su mogli napraviti sve to, sigurno nema razloga da ne naprave i atomsku bombu. Ali, čim se riješite tog mentalnog oklopa neupitne dogme i zagrebete po površini, odjednom nailazite na niz, u najmanju ruku čudnih i logički nedoslijednih (dez)informacija koje vas natjeraju da se zapitate.

A ako mislite da je ova ideja nemoguća samo zato što ne vjerujete da bi sve države mogle biti uvučene u zavjeru o nuklearnom oružju, samo se prisjetite 11.9. i napada na WTC i provjerite kakva je danas službena verzija priče.

Svjestan sam da će vjerojatno u nekima koji pročitaju ovaj post ovakvo viđenje stvari izazvati nevjericu, podsmjeh, ljutnju, srdžbu ili čak i frustraciju, kao i potrebu da odmah skoče u obranu službene priče, i naravno, to je sasvim razumljivo. No, možda bi bilo korisno, prije nego što to učinite, zapitati se koji je pravi razlog zašto ovakva informacija u vama izaziva takve reakcije? Je li to doista zbog prezentiranih ideja ili zbog činjenice da bi razmatranje i možebitno prihvaćanje ove mogućnosti značilo priznati samima sebi da smo cijeli život vjerovali u laž?

To je zapanjujuće slično priči o Svetom Nikoli i Krampusu koja se prodaje djeci. Ako ćete biti dobri, Sveti Nikola će vam donijeti darove, a ako budete zločesti, Krampus će vam ostaviti šibu ili vas odnijeti sa sobom. I dok je neosporno da je ta priča stvarno čarobna i istinita za vas u to vrijeme, nakon što malo porastete, shvaćate da je to bila samo priča koju su vam roditelji pričali, ne nužno zato da bi vas plašili, nego više iz navike, po tradicijskoj inerciji koja prelazi s generacije na generaciju, ali čija je izvorna zamisao u suštini uvedena da bi kontrolirala vaše ponašanje! I dok su vam, u trenutku kad ste saznali da ta priča nije istinita i kako vam zapravo tata i mama stavljaju poklone u čizmicu, sigurno bile razbijene sve iluzije o priči u koju ste i dalje očajnički željeli vjerovati, na kraju ste ipak to prihvatili kao sastavni dio odrastanja.

Ja ne pokušavam ovim postom nikoga “uvjeriti” u ništa. Jednostavno slijedim svoj unutarnji osjećaj za istinu i držim otvoren um prema raznim mogućnostima… Ono što vam iskreno mogu preporučiti je da i vi učinite to isto, da istražujete i dođete do svoje vlastite istine.

Obratite posebnu pozornost na indoktrinirajuću reklamu iz 50-ih na kraju sljedećeg videa.

izvor svega ovoga: ovde


2 коментара

pune puske se boji jedan – a prazne obojca….

jos uvek ne mogu da sagledam velicinu ( ili velicanstvenost) prevare….  radi se o nuklearnim, atomskim i slicnim bombama….  mene na odredjenoj instituciji ucili o kriticnoj masi, o funkcionisanju lancane nuklearne reakcije, o kontrolisanju iste radi dobijanja elektricne energije (i secam se koliko sam bila razocarana kad sam shvatila da je to samo malo mastovitiji nacin zagrevanja vode radi pokretanja turbine…), o Oppenheimerovim eksperimentima i bacanju bombe na Hirosimu i Nagasaki ( doduse ni tad mi ne bese jasno sto su ih bacili u avgustu kad su Japanci kapitulirali jos u maju….)….

elem, ima tome koja godina kad sam konacno skontala da sletanja na Mesec (ovom nasom tehnologijom) nije bilo, iako sam kao dete prenos uzivo gledala na tv-u….  i to mi je zaista tesko palo….

kad je bio udar na Svetski trgovinski centar, mislim da je vecina nas odmah skontala da tu stvari nisu „ciste“….

ali ovo je za mene ipak veeeeliki sok:

http://aetherforce.com/nuclear-bomb-hoax/

A very rapid, uncontrolled, exponential rate of fission of a critical mass of pure metals Uranium 235 or Plutonium being suddenlymechanically compressed in a nuclear weapon, i.e. an atomic bomb – an A-bomb – is physically not possible. It is only idiotic propaganda created by some idiots 1942/5 and still in force 2014! The hoax is today promoted by, apart from the people mentioned above, journalist Eric Schlosser in his book Command and Control: Nuclear Weapons, the Damascus Accident, and the Illusion of Safetypublished in September 2013 and by US history professor Alex Wellerstein. One of them has actually, guess who, understood that A-bombs are just a simple, magic trick or illusion to impress the audience of the show.

Killing/bombing poor civilians was common practice during WW2 on both sides but the allies were in the lead. A typical US bomber run on a civilian, non-military Japanese town, and there were many, would be made at night, at low altitude and deliver a mixture of high explosive and incendiary bombs. The cruel objective was to turn the closely-packed, wooden homes and buildings prevalent in the Japanese cities into raging infernos and ultimately into the most destructive of all weapons – the fire storm. Tokyo on the night of March 9-10, 1945 is a typical example. A force of 334 B-29s was unleashed – each plane stripped of ammunition for its machine guns to allow it to carry more fire bombs. The lead attackers arrived over the city just after dark and were followed by a procession of death that lasted until dawn. The fires started by the initial raiders could be seen from 150 miles away. The results were devastating: almost 17 square miles of the city were reduced to ashes. Estimates of the number of defenceless civilians, mostly elderly, women and children killed range between 80 000 and 200 000. The young men were evidently not at home but served in the armed forces. The industry was located far away. The military value of the fire bombing raids was zero.

General Crawford Sams, one of the six men who ran Japan under MacArthur 1945-1952, believed the A-bomb propaganda but thought the A-bombs themselves were not very effective. He didn’t understand why.

mislim da se vredo pomuciti i pregledati slike Hirosime pre i posle bombardovanja….. nesto tu krupno ne valja….

mene su ucili da je radioaktivno zracenje otkriveno tako sto je u prostoriji postojao izvor zracenja a od svetla zaklonjena i zasticena staklena ploca sa srebronitratom je bila osvetljena iako nije bila izlozena svetlu…. dakle fotografska ploca je bila „osvetljena“  zracenjem iz prirodnog izvora….   dakleM:  neposredno posle nuklearne eksplozije oni su snimali,  ostali citavi, razvili film, napravili slike…..  a film nije bio spaljen zracenjem kao ni ljudi…. zgrade su spaljene – one koje su bile od prirodnih materijala ( drvo, papir) a od cvrstog materijala su ostale da stoje….  mislim da treba naci vremena, pogledati materijal, rasmisliti….  razmisliti…..

sve svetske sile znaju za ovu prevaru… jer svi u njoj ucestvuju….  a mi zivimo u strahu…  a posebna je prica kome je taj nas strah – hrana –  i zasto i dalje pristajemo da nase emocije budu necija hrana….

svi snimljeni i zdravi i veseli otisli kucama…..  na vecini snimaka se jasno uocava kada su snimane makete !


Оставите коментар

Kosovo kao pocetak drobljenja drzava i regionalizacije Evropske unije…

Evropa je nastala raspadom velike Srbije

Dr Jovan Deretić o krivotvorenju srpske istorije po ukusu njenih neprijatelja

Piše Jasna Jojić, objavljeno u Kompaniji “Novosti”, maja 2008.
u razgovoru aktivno učestvovao moj urednik Milomir Marić

Falsifikovanje srpske istorije organizovao je Vatikan dopisivanjem dela Konstantina Porfirogenita u 17. veku, ali je istinitu knjigu “Kraljevstvo Slovena” Marva Orbina, koju je bez prvih 244 strana izdala Srpska književna zadruga, cenzurisao Dobrica Ćosić

* Našoj javnosti ste poznati po tvrdnji da je na Berlinskom kongresu dogovoreno da se izmisle Južni Sloveni samo da bi se falsifikovala antička i srednjovekovna srpska istorija i rasparčao Balkan. Da li mislite da je nedavno proglašenje nezavisnog Kosova, nastavak te ideje i pokušaj da se Srbi vrate u granice određene zaključcima sa Berlinskog kongresa 1878. godine?
*Kosovo je samo početak drobljenja država preko regionalizacije Evropske Unije koju je isplanirala Nemačka
*U izveštajima CIA pisalo je da je naoružavanje Tuđmanovih ustaša finansirano iz Srbije preko Dafiment banke
*Milošević je Ruckoju i Hazbulatovu poslao 22 miliona maraka za rušenje Jeljcina i vraćanje komunista na vlast
*U CIA postoje dokumenta da je Tito bio poljski Jevrejin, rođen u Americi, u Bruklinu, i da mu je pravo ime Valter Vajs
U milenijumima dugoj srpskoj istoriji nikada nije postojalo robovlasničko društvo
*Rusi su Srbi koji su otišli s Balkana
*Sveti Petar je prvo organizovao crkvu u Srbiji pa onda u Rimu
*Prva otadžbina Srba u spisima je Sveto sedmorečje, deo između reka Dunav, Drava, Sava, Drina, Morava, Tamiš i Tisa, a centar je bio Beograd, prostor gde su sada Vinča i Banjica
*Paralela između vinčanskog i etrurskog pisma pokazala je da su to ista pisma
*Srbi su imali Arhiepiskopiju od 49. godine
– Tako je. Iza toga stoji Vatikan koji je inače bio inicijator falsifikovanja antičke istorije Srba, i ambicije Nemačke. Pre nekoliko dana došli su kod nas neki Česi, doneli silnu literaturu i kukaju – kažu Nemačka preko Evropske unije hoće da realizuje ciljeve koje ratovima nije mogla. Preko novog Ustava Evrope misle da će uzeti Česima Sudete, nama Kosovo i Vojvodinu. Sve se glasnije bune i druge države, jer znaju da već decenijama postoji plan rasparčavanja i Francuske, Španije, Italije… Svih sem Nemačke. Kosovo je, dakle, samo početak drobljenja država preko te regionalizacije Evropske Unije.
* Da li ste vi očekivali da će Srbija proći ovako loše kao u ovim poslednjim ratovima?
– U početku nisam. Ali, kada sam dobio uvid u dokumenta američke obaveštajne službe, CIA, naslutio sam šta će se desiti. Glavni krivac za ovakvu sudbinu Srbije je Slobodan Milošević. On je izdao Srbiju, boreći se da zadrži svoju fotelju.

 

* Kako ste uspeli da dođete do dokumenata CIA?
– Bio sam predsednik Kraljevske vlade u egzilu, u Americi, četiri godine, od 1992. do 1996. To je bila vlada prestolonaslednika princa Aleksandra, koju je formirao Stejt Department Sjedinjenih Američkih Država (SAD), iako je on boravio u Londonu. Počasni ambasador bio je Hili, američki general u penziji, koji mi je kao presedniku vlade redovno prosleđivao informacije šta se dešava u Srbiji. Tako sam imao uvid u neke izveštaje američke obaveštajne službe, koja je na terenu bivše SFR Jugoslavije, zahvaćene ratom, radila perfektno.
* Šta je to u izveštajima CIA na osnovu čega Miloševića proglašavate glavnim krivcem?
– Pre svega, podatak da je naoružavanje Tuđmanovih ustaša finansirano iz Srbije, preko Dafiment banke. To nije bilo moguće bez odobrenja Miloševića. Zna se da je Dafina radila po nalogu guvernera Narodne banke SR Jugoslavije i da je i u Hrvatskoj imala svoje ekspoziture.
– Sem toga CIA je prikupila podatke da su Sarajevo Srbi mogli da uzmu kad god su hteli. Jedan američki oficir mi je rekao: “Kaži tim svojim Srbima da ili uzmu ovo sve, ili da odu. Ovu tragediju svet više ne može da gleda”. Pokazao mi je tačno nebranjen teren, gde je Milošević mogao da preuzme grad, ali nije želeo. Slično je bilo i sa Bihaćem, koji su Srbi u potpunosti zauzeli. Na jednom američkom snimku vidi se kako su Muslimani, niz celu glavnu ulicu, razapeli bele čaršave u znak predaje. Tada su mi dali da čujem i prisluškivan razgovor između Ratka Mladića koji je bio u Bihaću i Radovana Karadžića na Palama. Svađa, psovanje, pljuvanje… i Karadžić, na kraju, naređuje da se Srbi povuku iz Bihaća. Znate zašto? Jer su Karadžić i Krajišnici snabdevali Dudakovićeve mudžahedane municijom i gorivom, i naplaćivali im to basnoslovno.   …..

 

* Šta ste zaključili?
– Ubrzo sam shvatio da postoje dve istorije – jedna koju zastupaju oni koji su na vlasti i druga koju znaju ljudi i prenose je pokolenjima. Počeo sam da sumnjam u istoriju zapisanu u školskim udžbenicima. U srednjoj školi sam pitao profesora gde su nestala sva ta plemena, Iliri, Tračani Dačani. Oni su imali gradove, ustrojstvo društva, vojsku, pismo…Da li su ti starosedeoci jednog dana ustali i odselili se ustupivši teritoriju došljacima, Slovenima. Kako je bilo moguće da nije ostao bar neki zapis o borbama između njih. Profesor nije mogao da mi odgovori. Tada sam rešio da se bavim iastorijom. Ali kad sam uzeo skripte sa katedre za istoriju na Beogradskom univerzitetu, shvatio sam da ni tu neću naći istinu. Po nju sam, ispostavilo se, morao u Francusku. Prvo sam završio njihov tehnički fakultet da brzo nađem posao, i potom sam radio popodne da bi prepodne studirao istoriju i pohađao kurseva za latinski i starogrčki. Želeo sam da u tamošnjim, dobro opremljenim bibliotekama i arhivama, istražim spise iz antičkog perioda, koji u ti vreme nisu bili prevedeni ninajedan jezik. Da pronađem tu rupu koju sam još kao srednjoškolac pronašao u srpskoj istoriji. Postavio sam sebi za cilj da oborim laži o mom narodu i da saznam ko ih je, i zbog čega, plasirao kao činjenice.
* Sličnim traganjem u isto vreme bavila se i dr Olga Luković-Pjanović. Poznavali ste je?
– Upoznali smo se i pomalo zajedno istraživali, sve dok me pariska policija, na zahtev jugoslovenske ambasade, nije proterala u Lion. Olga je došla iz Zagreba. Bila je udata za nekog ustašu Klajića, profesora lingvistike u vreme Ante Pavelića. Posle Drugog svetskog rata, da bi maskirao svoje opredeljenja, oženio se Srpkinjom, a, kad je opasnost prošla, razveo se od nje. Olga je završila klasičnu filologiju, a onda je uspela da dobije stipendiju za doktorat u Parizu. Na mene je naletela u Nacionalnoj biblioteci, gde je inače mogao da istražuje samo onaj ko je imao potvrdu iz neke institucije, s fakulteta. Olga je morala da polaže prvo određeni “DA” doktorat da bi kao stranac stekla pravo da doktorira. Uvideo sam da je bila pod uticajem Klajića, sanskritiste, koji je Srbiju vezivao za Indiju. Pokušao sam da je razuverim i ukažem joj na istinu. Ona je prvo bila ljuta ali me je na kraju poslušala i umesto o Sofoklu, pripremila je tezu o Diki, grčkom božanstvu pravde čije i samo ime dokazuju da su antički Grci bili Srbi. Olga se setila kako joj je deka tepao “Diko moja” i krenula u dalje istraživanje. Tako je na Sorbonu, kroz doktorat potvrdila tezu da je Dika srpska reč. Kako mi je pričala, dok su joj davali diplomu naglasili su da se sa njom ne slažu. Ona se kasnije obratila medijima i preko štampe osula paljbu na francuske intelektualce zbog netolerancije prema novim istorijskim zaključcima. Kasnije se zaposlila u nekoj biblioteci ali je pisala knjige. Jednu je naslovila citatom Laonika Halkokondila, vitantijskog istoričara iz 14. veka… Ali nije ga stavila pod navodnike pa je kritikovana kao da je to njena misao.
* Nju su, kao i vas, mnogi srpski akademici dočekivali na “nož”. Šegače se da je moto vaših dela: “Srbi, pa amebe”
– Olga je, na žalost, umrla usamljena u staračkom domu na Bežanijskoj kosi mada su retki naučnici među Srbima koji su joj bili ravni. Ali istoričara s naših prostora odavno imaju naviku da daju svoj sud i pre nego što saslušaju tuđe mišljenje.
* Vama, pre svega, zameraju tvrdnju da je istorija Srba falsifikovana, a praistorija izbrisana. Ko je i zašto prikrivao i prepravljao činjenice?
– Srpsku praistoriju su izbrisali u 17. veku pomoću dopisivanja spisa cara Konstantina Porfirogenita iz desetog veka. Istina je da postoji jedan njegov spis “O ceremonijama i o temama”, ali ne, kako se već 300 godina tvrdi i spis “O narodima”. Porfirogenit je bio vladar i nije se bavio istorijom. U tom kontekstu ga ne pominje nijedan vizantijski pisac. Ali od 17. veka ustaljena je praksa, u režiji Vatikana, da se mnogi antički spisi cenzurišu ili im se knjige prepravljaju.
* Šta je bio povod dopisivanja spisa cara Porfirogenita?
– Rad Marvo Orbina, vrlo učenog i poštenog katoličkog sveštenika. On je napisao delo “Kraljevstvo Slovena” koje je štampano 1601. godine u Pezaru. Prilikom pisanja ovog dela citirao je veliki broj pouzdanih antičkih istorijskih izvora, tako da je delo od prvorazredne naučne vrednosti. Hrvatski sveštenici su ga, na žalost, osuli kritikama i tužili Vatikanu, jer je mnogo značaja dao Srbima, a Hrvate je jedva pomenuo. Zbog toga ga je Vatikan izopštio iz katoličkog reda, a njegovu knjigu su zabranili. E, kao utuk na to delo, deset godina kasnije, 1611. u Lionu, u Francuskoj, pojavljuje se spis poturen pod ime cara Porfirogenita, koji su u stvari pisali hrvatski sveštenici. Oni su napravili bućkuriš od istorije, pomešali imena i datume, i plasirali prvi spis u kojem se pominju neki Sloveni, sa naznakom da su oni pleme koje je u sedmom veku došlo na Balkan.
– Taj su spis promovisali kao novootkriven, tvrdeći da ga je Car navodno napisao da bi svom sinu Romanu dao uputstvo kako da vlada carevinom. Ali o tim uputstvima nema gotovo ničega, osim nekih beznačajnih opisa ceremonija. Glavninu dela čini poseban odeljak “O narodima”, sa falsifikovanim podacima.
* Kada su istoričari počeli da se oslanjaju na taj spis kao da je autentičan?
– Važnost tom delu prvi je pridao Joanes Lukius iz Trogira, Dalmatinac, katolik, u drugoj polovini 17. veka. U vreme takozvanog ilirskog pokreta ovom delu je data snažna podrška od strane hrvatske, i šire katoličke inteligencije. Konstantinovo delo je prikazivano kao neko novo otkriće i glavni a zatim i jedini istorijski izvor za najraniju istoriju Srba i Hrvata.
* Da li je u našoj ranoj srednjovekovnoj literaturi bilo pomena Slovena?
– Nigde. Kroz ceo Srednji vek, ni u Evropi, nigde se ne pominju Sloveni. Pećki rodoslov, koji su pisali Patrijarh Maksum, Arsenije Treći i Arsenije Četvrti, najpismeniji ljudi tog vremena, zovu Ruse Sarmati, odnosno Srbi. A Tračani, o kojima govore Herodot i Đorđe (Georgije) Gemista, u stvari su Rašani, opet znači Srbi. Herodot o Tračanima kaže da su najbrojniji narod na svetu, odmah posle Indusa, a Gemista, najučeniji vizantinac s početka 15. veka, na pogrebu vizantijske carice Jelene, poreklom srpkinja, iz porodice Dragaš, rekao je: “Naša carica je po narodnosti Tračanka”. Potom opisuje da Tračana ima od Dunava do Jadrana i da su još brojniji oni od Dunava do Severnog mora.
*Cara Dušana pominju kao cara Srba i Romeja? Da li ste našli nešto od originalnih dokumenata o Srbiji srednjeg veka.
– U francuskim spisima pominje se ženidba Uroša sa Jelenom Anžujskom. Difren Dikanž u delu “Istorija bizantina”, iz 18. veka, obuhvata vreme od pre Hrista do dolaska Turaka. On za Nemanju kaže da je bio 142. vladar, nabrajujući imena i vreme vladavine svakog od njih, a u srpskim udžbenicima istorije kažu da je Nemanja prvi. Na žalost, tek se nekolicina naših istoričara oslanja na Dikanža iako je on bio vodeći intelektualac u Evropi tog vremena i izvrstan vizantista. I Riko d Samari iz 18. veka, napisao je kratko delo “Južni Sloveni” sa mnogim podacima o Srbima. U njemu se za vladara Ilirije, pre rimske imperije, kaže da je bio kralj Srba. Francuski istoričari bavili su se i našim kraljem Milutinom koji je bio veliki graditelj crkava i bolnica i van Srbije – u Italiji, Palestini, Carigradu. Dušanovo carstvo je kod njih predstavljeno sa zapadnom granicom na reci Krki i Dunavu, a naši istoričari to prenose na Drinu. Čak i Mačvu isključuju. Na sreću, sačuvane su tri karte, (francuska i nemačka iz 15. veka i holandska iz 14. veka) gde se vide granice. Niko nije obratio ni pažnju na činjenicu da su, Fridrih Barbarosa i Stefan Nemanja, kada su se susreli kod Niša, razgovarali bez tumača. Može se dakle verovati da su govorili istim jezikom, srpskim. Jer u to vreme, taj tudes, kako su ga oni nazivali, bio je srpski jezik. I Nemci su govorili njime. Veruje se da do 10. veka uopšte nije bilo nemačkog jezika.
* Da li su i Franci bili povezani sa Srbima?
– Franci su skupina raznorodnih plemena i mi ih u Srednjem veku nalazimo pod imenom Fruži. Odatle i Fruška Gora, a ne Franska Gora. I njihovi stari pisci kažu da su Fružani poreklom Trojanci. U jugozapadnoj Francuskoj postojala je teritorija koja se nazivala Srbija čiji je glavni grad bio Rusion, Ruskino. Taj se predeo i danas zove Ruskion. I Burgundi su Srbi, njihov episkop je po originalnom dokumentu titulisao sebe episkom Srpski. Ali sve je to do danas, raznim manipulacijama, zaboravljeno.
* Srbi su, dakle, sami prihvatili kao svoju, istoriju koju su im skrojili okupatori?
– To je urađeno posle Berlinskog kongresa. Tada su tražili od Srbije da priču povuku do Drine i Dunava. Mislim čak da je to bilo određeno nekim tajnim aneksom. Jovan Ristić koji je zastupao srpsku vladu na Berlinskom kongresu, sjajno se držao. Kad se vratio u Beograd, rekao je: “Ja imam obavezu da ispunim samo ono što piše u zvaničnom dokumetu, a ne i u tajnom aneksu”. Ali ubrzo su ga oborili s vlasti, a vladom je “zavladao” Stojan Novaković, da ispuni sve naloge Kongresa. Danas se o tom Novakoviću, piše kao o sjajnom istoričaru, zagovorniku kritičke srpske istorije protiv romantičarske istorije Srba. Novaković je demantovao i delo istoričara Đorđa Brankovića. Njegova “Hronika” iz 17. veka nikada nije štampana, a originalni spis se nalazi u Patrijaršiji Srpske pravoslavne crkve.
* Đorđa Brankovića danas predstavljaju samo kao lažnog princa?
– On ne može biti lažan kad je potomak Vuka i Đurđa Brankovića. Đorđe je radio na oslobođenju Srbije. I to što ga je istoričar Ilarion Ruvarac predstavljao kao prevaranta, može se demantovati pitanjem: zašto je on interniran i ubijen? Zašto se danas ne odštampa njegova knjiga? Protiv toga se još uvek bore Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Beogradski univerzitet, pa čak i Srpska pravoslavna crkva.
* Zašto se Srpska pravoslavna crkva nije borila protiv toga?
– Njihov najbolji argument očigledno leži u činjenici da srpski Patrijarh i danas drži moleban Svetom Simeonu, Stefanu Nemanji kao prvom srpskom vladaru. Taj dokument, dakle, smeta Crkvi jer ruši teoriju da je Stefan stvorio srpsku državu.
* Ko je izmislio da je Stefan prvi državotvorac?
– Istoričari nove, Titove Jugoslavije. U početku, pedesetih godina, još uvek su govorili o dukljanskim vladarima caru Mihajlu i Bodinu, o Svetom Jovanu Vladimiru, a onda su od sedamdsetih godina, za prvog proglasili Nemanju. Mic po mic.
* Možda Crkva slavi Nemanju, jer je on bio katolik koji je prešao u pravoslavlje? Da li je to po vama tačno?
– Istorijska je činjenica da se Nemanja prekrstio. Familija mu je bila katolička. U to vreme podela na katolike i pravoslavce išla je posred srpske zemlje. Nemanjići su vodili rat protiv Radoslava, koji je bio pravoslavac.
* Koliko bi knjiga “Hronika” danas promenila srpsku istoriju?
– Promenila bi u istoj onoj meri kao i knjiga Marvo Orbina. Njegovu knjigu izdala je Srpska književna zadruga, ali od 244. strane pa nadalje. Ceo prvi deo, gde je starija istorija srpskih plemena, njihovih ratova i vladara, preskočena je, jer ruši tu falsifikovanu istoriju. Na čelu te izdavačke komisije, koja je cenzurisala Orbinovo delo, bio je Dobrica Ćosić. Zato sam im ja i rekao: “Vi ste ljudi pola knjige”.
* Kada su se izgubili ti stari rodoslovi srpskih vladara?
– U vreme kad je u Bosnu stigao Mehmet osvajač. Pošto je osvojio teritoriju, tražio je da mu svi srpski plemići donesu njihove rodoslove, zapalio ih je, i izdao hatišerif da svi moraju da menjaju prezimena. Moji preci pošto više nisu smeli da se zovu Deretići, postali su Vlastelinovići. Ali nekoliko porodica, jedni koji su pobegli ispod Lovćena u neku pustoš i drugi koji su pobegli u uskoke, ipak su održali prezime Deretića. Čim su proterali tursku vlast većina je vratila svoje prezime.    …..

 

ostatak intervjua ovde

deo natpisa juzna obelisk


Оставите коментар

istorija se ponavlja – dok ne naucimo…. !

dobar dokumentarac o nasoj nedavnoj proslosti…. koja nam se sve vreme ponavlja na isti nacin….  valjda cemo jednog dana i shvatiti….


2 коментара

o poslusnosti…. iliti: zasto trpimo ovakav sistem obrazovanja…

zlo se desava dok dobri ljudi cute….

emisija govori o tome sta nas u stvari cini ljudima….  kako deluju mehanizmi grize savesti, empatije, preuzimanja odgovornosti za svoja dela….

opisuju se socioloske studije i eksperimenti, gde se vidi da je cesto potrebno samo nekoliko dana da se (nesvestan) covek programira, da ga se navede da odgovornost za sopstveno cinjenje – ili necinjenje, prepusti autoritetu i pocne da radi ono sto u „osvescenom“ stanju ne bi uradio….