izvinjavamo se, mLogo se izvinjavamo….

Od kako imam pristup medijima, internetu a naročito televiziji, uvidela sam svoju grešku, te sam rešila da se javno izvinim. Pre svega, izvinjavam se što nisam bila u mogućnosti da slušam izveštaje iz zvaničnih medija, već sam posmatrajući situaciju uživo, dovedena u zabludu, zbog čega sam koristila uvredljive izraze za sam državni vrh -džukela i krava. Ja jako volim životinje i da sam bila upoznata sa nadljudskim naporima i herojskim delima državnog vrha, sasvim sigurno ih ne bi vreďala na taj način. Zatim se izvinjavam što sam i sama dovedena u stanje panike, nakon što je naš cenjeni Premijer održao javnu sednicu Vlade na kojoj je vikao na ministre i neprimereno se obraćao drugim prisutnima na pomenutoj sednici, izjavljivao da je situacija katastrofalna i kataklizmična, kao i da ima mnogo žrtava i na taj način izazvao opštu paniku, razume se, bez da je imao takvu nameru. Iz tog razloga iskreno verujem da bi svaki sudija u ovoj zemlji utvrdio da nema krivične odgovornosti gore pomenutog, te da se pitanje njegove krivične odgovornosti za izazivanje panike neće ni postavljati. Izvinjavam se i što sam se usudila da se u ovim teškim vremenima koristim slobodom govora, shvatam koliko je to bilo neprimereno sa moje strane. Izvinjavam se i zato što su pojedini ljudi iz mog teksta u kome se govori da ima 13 žrtava, zapravo pročitali da ima na hiljadu žrtava i tela koja plutaju Obrenovcem. A onima koji su upravo sada došili do velikog „AHA“ i počeli da pišu uvredljive komentare, ponovo skrećem pažnju da obrate pažnju na čitanje i izvinjavam se što ih opet neću udostojiti odovora. Ja znam šta i na koji način sam napisala, a zbog čega su te osobe našle za shodno da me agresivno napadaju, opovrgavajući ono što nisam napisala, i na taj način iznoseći nove podatke, to će morati sami da objasne. Istima se izvinjavam i što su u mojim rečima da svima koji su učestvovali u spašavanju ne mogu ni reč da kažem, pročitali da sam iste najstrašije napala. Priznajem da sam, sada vidim bez razloga, bila izrevoltirana činjenicom da je naš voljeni Premijer doveo novinare posle tri dana i krajnje bezobrazno i po običaju neprimereno se ponašao, gotovo predstavljajući da nema žrtava. Ja zbog svojih sugraďana, zrtava i njihovih porodica, kao i porodica nestalih nisam i neću spekulisati o broju, tek za 6 meseci možemo znati o kom broju se radi, a ako se Obrenovčani ne slože sa zvaničnim brojem, lako ćemo se prebrojati. Izvinjavam se i zato što nisam završila neki prestižni svetski fakultet, već samo Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, zbog koga moja pismenost niti retorička sposobnost nisu bile umanjene čak ni u vreme vanredne situacije. Sada sam svesna da sam morala da ostanem bez adekvatnih reči, a da u govoru pravim velike (tzv. dramske) pauze. Posebno se izvinjavam za to što već danima postavljam pitanje odgovornosti za ono što se desilo Obrenovcu. Televizija mi je potpuno otvorila oči! Sada vidim da sam se nalazila u velikoj zabludi verujući da je tolika količina vode morala od nekuda da doďe i da su stručnaci iz te oblasti to morali da znaju i obaveste politički odgovornu gospodu. Sada uviďam da to uopšte nije bilo pitanje kojim stručnjaci treba da se bave, već političko pitanje. Ta voda se prosto tu stvorila, niko se za to ne može smatrati odovornim, krivi su priroda ili Bog (za one verujuće). Zahvalna sam na tako visprenim političarima, da njih nije bilo, ko zna šta bi se desilo sa Obrenovcem! Čak i da je bilo možda nekih propusta, a svi znamo da nije, opet ovo nije vreme da upiremo prstom u bilo koga od njih. Sada je vreme da obnavljamo zemlju a ne da se bavimo pitanjima eventualnih propusta i odgovornosti pojedinaca, ili, ne daj bože, celokupne vlasti. I potpuno shvatam krivicu graďana Obrenovca! Krivi smo jer niko od nas nije čuo upozorenje gospodina Marića, dato 48h pre poplave. Krivi smo jer se nismo evakuisali kada je on to od nas zahtevao u upozorenju koje nije objavljeno. Krivi su i oni stanovnici koji su se evakuisali kada je cenjeni gospodin Mali od njih zahtevao da ostanu u svom domu. Oni koji se nakon toga nisu evakuisali su krivi jer su se oglušili o zahteve gospodina Vučića i Nikolića da se evakuišu. Sve u svemu, zaključila sam da zaista nema političke odgovornosti, niti propusta, krivo je stanovništvo, pa i narod, i potpuno sam uverena da naša vlast ne zaslužuje ovakav narod te da bi trebalo da nas menjaju! I nadam se da se više nikada neće desiti da ostanem u medijskom mraku! Od kako sam sinoć prvi put posle 10 dana gledala televiziju, uvidela sam da nikako više ne smem da se oslanjam na svoja čula! Koliko juče sam videla opustošen i razoren grad (bar ono malo tek sada pristupačnih delova), o „mirisu“ neću ni da govorim, a onda su mi gospodin Vučićević i ostala gospoda iz medija otvorili oči. Sada znam da nisam videla ništa što sam videla, da nisam čula ono što sam čula i naročito da nisam osetila ono što sam osetila (što je potpuno logično jer su graďani bez vode očistili radnje i stanove, te to sad i izgleda i oseća se čistije)I da zaključim, uvidela sam sve svoje greške, gore nabrojane, izvinjavam se i osećam se duboko postiďenom što sam se uopšte usudila da postavim pitanje bilo čije odgovornosti.

 Ivana Lalovic

4 thoughts on “izvinjavamo se, mLogo se izvinjavamo….

  1. Japanci bi za ovako nešto – izvršili kolektivni sepuku. Mislim vladajuće strukture.
    Naravno da je bilo najava mnogo ranije – i to odljudi različitih profila – počev od astrologa (veliki krst, sećate se?) pa do meteorologa (sajt hidrometeorološkog zavoda se redovno ažurira, svaka čast.) Ali meni se čini da to nije imao ko da čuje (mislim od nadležnih i za slične situacije odgovornih organa). Da li namerno, ili nenamerno, a možda i sa namerom ispod namere.
    Žao mi je zbog svega.Žao mi je svih duša koje su stradale. Žao mi je svih kuća koje su se urušile.
    Potpuno mi je jasno da se istina neće još dugo reći…jer kao i svuda u tehnološkom svetu, najmanje se želi da se narod osvesti, da postane svestan. Jer tu je kraj manipulacije nad njim.
    A mi smo na žalost, još uvek detinjasti. Da li je moguće da nam još uvek treba neko da nas vodi, i da nam kaže šta nam je činiti, kao da smo deca, kao da mi ne znamo…
    Ne pristajem više na pravljenje budala od nas.
    Rasprodali su nam sutra; a mi smo to dopustili.
    Srbija – je negde na nebu, zar ne?
    A ovo vde, ne znam ni kako se zove.

    1. dobro mi dosla kamilice !
      xaxaxaxa…. kako se ovo ovde zove…. sta mislis kako sam ja dosla do imena svog bloga…. 🙂
      i da, nadam se da nisi u pravu, nadam se da ovo jeste budjenje naseg Naroda… ali – videcemo…!

      1. Voleo bih da si u pravu, ali… Postadoh pesimista. Mada, obicno kad ja postanem pesimista nesto se i dogodi… Inače, pročitao sam i onaj sada već čuveni Ivanin status na FB i zaista – naklon. Meni je samo žao što će buđenje iz ove strašne jave potrajati, a najveći snevači posle žestokog sudara sa stvarnošću obično odmah padnu u neku novu komu i nastave da snevaju dalje, samo neku drugu javu… A mi ćemo opet ostati zbunjeni i zgroženi.

      2. pa, vidi ovako – u nedostatku bolje interpretacije, resila sam da sve ovo sto nam se dogadja posmatram kao neku vrstu skole, obuke, nesto sto treba savladati… a kao i u svakoj skoli, djaci imaju razne polazne osnove… neko ide brze a neko sporije… e, caka je izgleda u tome sto oni brzi moraju da pomognu onima koji sporije kapiraju… izgleda da samo „odeljenje“ kao celina moze da ide dalje… a isto tako, dok se dobro ne naljutimo i ne ulozimo dosta energije – nema promene… (pri tome nasilje – ne vodi do pametne promene….) znaci, i mi i oni sporiji imamo dosta toga da naucimo… 🙂

Постави коментар